Tradicionalni stil

"Inspiraciju za tradicionalni stil nalazimo u određenim povijesnim epohama. Tako imamo viktorijanski, kolonijalni, ali i stilove karakteristične za određena podneblja. Nije ga lako klasificirati upravo zbog toga što je mješavina spomenutih stilova, ali se može reći da nikako nije modernistički, suvremeni, niti minimalistički."

Velike obrađene i definirane površine su važna odlika tog stila u uređenju kupaonice. Zidovi i podovi su najčešće obrađeni pločicama koje po dizajnu variraju od povijesnih do vintage, a oblici mogu biti heksagoni ili pravokutni sa zaobljenim rubovima. Ne isključuje se mogućnost upotrebe nekih tradicionalnih elemenata datog podneblja, kao što su drvene grede, prozori i vrata koji su obrađeni na specifičan način. Koriste se tapete sa cvjetnim motivima, a rubovi između zidova i plafona mogu biti obrađeni gipsaim ukrasima.

 "Motivi za dekoracije i cjelokupan izgled su preuzeti iz prirode, po uzoru na kamen, drvo, terakotu, a nije isključeno i korištenje upravo ovih materijala."

 Kada je riječ o namještaju, i u tom slučaju su prirodni materijali najviše zastupljeni. Drvo visoke kvalitete uvijek može naći primjenu, za klupe, ormariće, stolice, nosače umivaonika i druge funkcionalne elemente. Najčešće se koriste javor, hrast i trešnja, ali sve to ovisi od dostupnosti te vrste drveta u određenoj regiji.

MATERIJALI I BOJE

Metali su, također, važna odlika tradicionalnog stila, a naročito ako se koriste za ukrasne sijalice, lampe, okov za namještaj i stolariju, nosače ručnika i drugu opremu. Koriste se bronca, željezo, mesing.

Što se tiče sanitarija, i tu je izbor sveden na upotrebu prirodnih materijala kao što su kamen i porculan. U posljednje vrijeme, sa razvojem tehnologije, pojavili su se, i kompozitni, takozvani "Solidsurface" materijali, koji imaju sve karakteristike drveta, kamena, porculana i sl. Rade se u širokoj paleti dezena, a primjenjuju se u prostorijama gdje je visok postotak vlage. Ovi materijali su se dobro pokazali za izradu lavaboa i radnih ploča jer se lako održavaju, otporni su na vlagu i visoke temperature, izgledaju kao prirodni, a ukoliko dođe do površinskog oštećenja, moguća je i reparacija.

Boje koje se koriste su najčešće svijetlih tonova, od bijele, preko bež do tamnije smeđe. Može se dogoditi da se pojavi i neka tamnija plava i crvena boja koje su usko vezane nasljeđem u uređenju interijera datog podneblja. Tekstilne prostirke, ručnici i druga oprema su, također, u svjetlijim bojama i upotpunjavaju skladan doživljaj ovog prostora.

 autor teksta: Milica Starčević, dizajner interijera